nedjelja, 3. ožujka 2013.

Anima znači duša

Ovog puta na mom blogu čitati ćete nešto drugačije, nevezano uz makeup, modu ili nešto slično. Danas ću s vama podijeliti nešto što mi već neko vrijeme zaokuplja misli pa ako ste zainteresirani, nastavite čitati.


Oduvijek volim životinje i odmalena sam željela psa, ali moji roditelji nisu imali vremena ni adekvatan prostor za udomljavanje. Kako sam odrastala, sve više smo razmišljali o nabavci, ali nekako bih uvijek zaključila da se vjerojatno neću moći brinuti za životinju. Ipak, kako nikad ne znaš što ti život nosi, prije godinu (i nešto sitno) dana moja se majka samo pojavila doma sa psom, Miškom. Miška je pronađena u ljetnoj sezoni na Rabu, vjerojatno odbačena kao vrlo mlad pas, ili je okoćena u šumi, a pronašao ju je Slovenac simpatičnog nadimka - Miško, koji tamo ima kamp. Kako je kamp u ljetnoj sezoni otvoren, a najesen se zatvara, nisu znali kamo bi s Miškom pa je moja majka na kraju ipak odlučila da ćemo se mi brinuti o njoj. Lagala bih kad bi rekla da se naši životi nisu promijenili od toga dana. Bilo je teško mijenjati ustaljene navike, no to je ništa u usporedbi s ljubavlju koju nam pas pruža. Ona je zaista najbolji prijatelj kojeg možeš imati.

Miška je mješanka, no ni u jednom trenutku nisam poželjela da je drugačija. Mila, vesela i izrazito privržena. Moram spomenuti da me baca iz takta kad ljudi rade razlike između čistokrvnih pasmina i mješanaca kao da su psi trend? Birate i prijatelje po izgledu? Jeste li svjesni da se čistokrvne pasmine kontrolirano uzgajaju u velikim količinama, samo kako bi se na njima zaradilo? Tj. na vašoj naivnosti i podložnosti trendovima? Razmislite, sigurno neka životinjica luta u vašem susjedstvu...



*eng. animal  = lat. anima (duša)
Svako biće ima dušu i svako tijelo osjeća bol.

Ne mogu vam opisati kako se trenutno osjećam, od jučer sam izvan sebe. Naime, već nekoliko tjedana internetom kruži peticija protiv brutalnosti nad psima u Kini. Nisam je pomno istražila do jučer. Čuli ste da su u Kini psi i mačke često na jelovniku? Čula sam i ja, ali nažalost, nisam imala volje pomnije to istražiti. Kina kao Kina, daleko je, nije bitno što rade tamo - često sam mislila. Sve dok nisam vidjela video uz peticiju, od kojeg mi se glava okrenula naopačke. Ukratko ću ispričati što je prikazano, jer mislim da bi ljudi trebali znati nešto takvo i prestati se ne zamarati stvarima poput ovih. Ukratko, pse dovode u skučenim kavezima s još desetak istih, lupaju ih nogama, kuhaju žive i najgore - skidaju im dlaku dok su još živi, nakon čega ih bacaju na kamione i čekaju da izdahnu. Lakše je skidati krzno dok su još živi, kažu. Nisam mogla k sebi doći, slika mi je i sad u glavi.. Ne osjećaju li ljudi grižnju savjesti kad ubiju bespomoćnu životinju?

Ne radi se ovdje samo o psima, radi se i o mesu koje konzumiramo svakodnevno, bez trunke razmišljanja kako je došlo do naših stolova. Razmišljam o okrutnosti koju smo svi prihvatili kao nešto normalno, nad činjenicom da velike korporacije masno zarađuju na industriji mesa, ali i da radimo ogromne razlike između životinje koja se ubija. U zadnjih par dana shvatila sam koliko je ubijanje radi mesa nepotrebno i prvenstveno narušava prirodnu ravnotežu. Svakako da u prirodi vrijedi pravilo jačega, a čovjek kao najjače biće dominira, ali naše ponašanje je postalo groteskno. Nepotreba je količina životinja koje se ubijaju. Posebno sam osjetljiva na mučenje!

Ova okrutnost samo me podsjetila i na brutalnosti testiranja na životinjama i željela bih da mi i vi kažete što mislite o toj temi. Naime, prije ca. 2 godine na jednom je portalu objavljen članak o testiranju životinja i mišljenja su bila jako podijeljena pa me zanima kako stojimo danas. I ja sam sudjelovala u raspravi i bila za iz jednostavnog razloga - neinformiranosti. Ljudi, koliko toga se ne prikazuje, kakve se sve brutalnosti događaju iza zatvorenih vrata, nismo ni svjesni. A ako ih ne znamo, znači li to i da ne postoje? Moje mišljenje se drastično promijenilo nakon satova bioetike i pogledanih par video clipova na internetu. Zaključak, ima itekako puno načina za testiranje lijekova/kozmetike/etc., a uzimajući u obzir da je genotip ljudi potpuno različit od onog životinja, jedini zaključak je da netko iz toga ima itekakvog novčanog profita. Nadalje, postoje postoje alternative testiranju na životinjama, koje uključuju korištenje ljudskih gena, umjesto životinjskog, a daju i točnije rezultate.



Vaša mišljenja na temu? 
Talk to me...



P.S. Ne znam hoće li peticija išta promijeniti, no odvojite 10 sekudni i kliknite na link - protiv mučenja životinja u Kini, molim vas. Srce mi se slama kad vidim nešto takvo.

Broj komentara: 13:

  1. Iskreno da ti kažem ne vidim po čemu je pas vrijedniji od krave ili konja pa mi je malo licemjerno protestirati protiv njih u Kini dok mi na zapadu jedemo ogromne (nenormalne) količine mesa i činimo vjerovatno više zla životinjama nego oni.

    Ja sam skoro cijeli život vegetarijanac, sada zbog zdrastvenih problema povremeno jedem kuhanu puretinu, stvarno volim životinje i slažem se sa tobom one mogu ispuniti naš život pogotovo ljubimci. Ja ne mogu zamisliti kakvo bi mi djetinstvo bilo bez životinja, sigurno puno praznije.

    Životinje osjećaju kao i ljudi, pokazatelj je naše osobne vrline kako se ponašamo prema životinjama.

    Da zaključim što se tiče kineza, oni sveukupno gledajući jedu puno manje mesa od nas, a iako je meni isto gadljivo i pomisliti da netko jede pse i mačke ako je to dio njihove kulture ( a jest) smatram da moramo to poštovati. Njima se možda gadi naš pršut, tko zna?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je krivo protumačeno. Ni sama ne znam što bih mislila o ubijanju radi hrane, ipak je to od vijeka vezano uz ljudski rod, ali u prošlosti ljudi nisu imali drugog izbora, dok ih danas ima mali milion. Pitam se i što, recimo Indijci misle o našem konzumiranju govedine, možda na to gledaju kao i mi na ubijanje pasa i mački.

      Ne smatram ubijanje tolikim gnjusnim činom kao što je mučenje, koliko god čudno zvučalo. Kada je životinja mrtva, ne osjeća bol. Mučenje je nehumano. Skidanje kože i krzna s psa dok je još živ? Nemam što na to reči.

      Peticija je protiv mučenja!

      Izbriši
  2. Bilo bi licemerno s moje strane pričati o mučenju životinja, jer ja nisam vegetarijanac i iskreno, ne posvećujem dovoljno pažnje istraživanju koje firme testiraju na životinjama, a koje ne. Da je mučno gledati scene mučenja, to svakako jeste. Ali je opet ludo očekivati od ogromnih firmi koje imaju veliki profit od toga, da prestanu. Slažem se sa Ivanom da ako se već priča o mučenju životinja da ih ne treba separatisati, svako je mučenje - mučenje. I još jedna stvar, zanima me šta ljudi misle o lutalicama? Da li ih treba poslati u kafileriju ili ih pustiti da slobodno lutaju ulicama?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja nekako sama ne znam što bi bilo najbolje. Na ulicama su opasnost za ljude (djecu posebno), a azili su privremeno rješenje. Ovdje u Mostaru lutalice su velik problem. Možda je humanije sterilizirati ih, tako će se postupno smanjiti broj, sigurno bolje nježnije nego ih samo sve ubiti jer i usmrćivanje (injekcijama) košta. Azili su dobro rješenje, ljudi imaju priliku udomiti, ali opet i to je samo privremeno, najbolje bi bila neka kombinacija svega i dobra suradnja nekakvih institucija.

      Ne može se ni veterinarima pregovarati, ja sam puno maca sa ulice donosila kad sam bila u Splitu i uvijek bi ih besplatno pregledali, a kasnije bi ih neki dobri ljudi udomili. Problem je što gradovi nemaju nikakav plan što sa životinjama, ne provode ni ove zakone što postoje i onda vlada anarhija.

      Izbriši
    2. Nikako nisam za ubijanje u šinteraju, a kamoli kafilerije. Još gore je i što kad se na selu pokote psi, vlasnici isto pokolju male, i to iz godine u godinu, umijesto da steriliziraju psa više.
      Mislim da čak i ako će psi lutati, netko će već pružiti barem malo hrane, ako ne i topao dom.

      Izbriši
    3. Bas me interesuje pitanje lutalica, jer ovde je zakon da se pas ne moze skloniti sa ulice u kafileriju osim ako nije prethodno nekoga napao. Znaci prakticno cekamo da nekom detetu odgrize uvo(da, desilo se) i onda se taj pas zatvara. Eto, to mene nervira. Trebalo bi otvoriti nekakvu kucu za pse gde ce se svi oni skupljati i nece se izbacivati napolje, nego bi postojala mogucnost udomljavanja. Nesto kao azil, ali na duze vreme.

      Izbriši
    4. Pa mi imamo Dumovec, koji koliko ja znam ne izbacuje pse natrag na cestu. Ali nisam sigurna..

      Izbriši
  3. neznam sta da ti napisem za ubijanje zivotinja po pitanju hrane jer nisam vegetarijanac. svakako nisam za mučenje zivih životinja i to svakako osuđujem. imala sam mačiće dok sam bila manja koje je napustila mama. ja i brat smo ih hranili injekcijama i mljekom i tako smo se brinuli o njima. ponudila su se djeca iz druge ulice da ce ih uzet i o njima brinut a poslje sam čula da su ih sve ubili. sto reci,grozno,a među njima je bio i moj miljenik miki,bijelo-crni slatki mačić.

    cili zivot sam rasla okruzena zivotinjama i danas imam malu papigu tigricu,rado bi i psa ali mi mama nije za to al nadam se da ce jednom popustit jer ih ona jako voli a pas od njene prijateljice je obozava i sva se topi dok mazi šivu a na tv-u nemoze bez rexa.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ni ja nisam vegetarijanac, ali zaista pokušavam izbjegavati meso, jedem povremeno pileća prsa i to je to. Ali nikad nisam jela meso, ono 100% s užitkom, ne znam kako to objasniti.

      Drago mi je što si cijeli život okružena s životinjama, to puno znači. :)
      Nadam se da ćeš nagovoriti majku.

      Izbriši
  4. Iskreno, ja uopće nemam snage pogledati taj video. I sama imam dva psa od kojih sam jednog uzela s ulice jer ga je lupio auto pa je imao slomljene nogice nakon čega je vlasnik odlučio da neće investirati u njegovo liječenje i bacio ga u potok, ali smo ga nasreću uspjeli izvući, izliječiti i danas imam prekrasnog, zdravog psa! Meni je to očajno... Nisam vegetarijanka, ne ubijam se u mesu i možete mi reći da je 100 puta licemjerno, ali ja jednostavno ne mogu zamisliti da bih mučila ikoju životinju, a osobito ne psa. Preferiram pse, no nebrojene mačke sam spašavala, liječila i udomljavala. Sjećam se da je prije nekoliko godina bio sličan video s dupinima u Japanu. Ja ne razumijem tu ljudsku okrutnost!!! No, ne trebamo ići daleko da bismo susreli izopačene umove. Ima ih i u Zagrebu. Kako inače objasniti sva nedavna trovanja?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koma, da. Ne znam više šta bih komentirala za neke ljude, pogotovo starije.. :/

      Izbriši
  5. Lovely blog!! And the dog is so sweet :) Ciao,Paolo

    OdgovoriIzbriši

Hvala ti na komentaru! :)