Anima znači duša

Ovog puta na mom blogu čitati ćete nešto drugačije, nevezano uz makeup, modu ili nešto slično. Danas ću s vama podijeliti nešto što mi već neko vrijeme zaokuplja misli pa ako ste zainteresirani, nastavite čitati.

Oduvijek volim životinje i odmalena sam željela psa, ali moji roditelji nisu imali vremena ni adekvatan prostor za udomljavanje. Kako sam odrastala, sve više smo razmišljali o nabavci, ali nekako bih uvijek zaključila da se vjerojatno neću moći brinuti za životinju. Ipak, kako nikad ne znaš što ti život nosi, prije godinu (i nešto sitno) dana moja se majka samo pojavila doma sa psom, Miškom. Miška je pronađena u ljetnoj sezoni na Rabu, vjerojatno odbačena kao vrlo mlad pas, ili je okoćena u šumi, a pronašao ju je Slovenac simpatičnog nadimka - Miško, koji tamo ima kamp. Kako je kamp u ljetnoj sezoni otvoren, a najesen se zatvara, nisu znali kamo bi s Miškom pa je moja majka na kraju ipak odlučila da ćemo se mi brinuti o njoj. Lagala bih kad bi rekla da se naši životi nisu promijenili od toga dana. Bilo je teško mijenjati ustaljene navike, no to je ništa u usporedbi s ljubavlju koju nam pas pruža. Ona je zaista najbolji prijatelj kojeg možeš imati.

Miška je mješanka, no ni u jednom trenutku nisam poželjela da je drugačija. Mila, vesela i izrazito privržena. Moram spomenuti da me baca iz takta kad ljudi rade razlike između čistokrvnih pasmina i mješanaca kao da su psi trend? Birate i prijatelje po izgledu? Jeste li svjesni da se čistokrvne pasmine kontrolirano uzgajaju u velikim količinama, samo kako bi se na njima zaradilo? Tj. na vašoj naivnosti i podložnosti trendovima? Razmislite, sigurno neka životinjica luta u vašem susjedstvu...

*eng. animal  = lat. anima (duša)

Svako biće ima dušu i svako tijelo osjeća bol.

Ne mogu vam opisati kako se trenutno osjećam, od jučer sam izvan sebe. Naime, već nekoliko tjedana internetom kruži peticija protiv brutalnosti nad psima u Kini. Nisam je pomno istražila do jučer. Čuli ste da su u Kini psi i mačke često na jelovniku? Čula sam i ja, ali nažalost, nisam imala volje pomnije to istražiti. Kina kao Kina, daleko je, nije bitno što rade tamo - često sam mislila. Sve dok nisam vidjela video uz peticiju, od kojeg mi se glava okrenula naopačke. Ukratko ću ispričati što je prikazano, jer mislim da bi ljudi trebali znati nešto takvo i prestati se ne zamarati stvarima poput ovih. Ukratko, pse dovode u skučenim kavezima s još desetak istih, lupaju ih nogama, kuhaju žive i najgore - skidaju im dlaku dok su još živi, nakon čega ih bacaju na kamione i čekaju da izdahnu. Lakše je skidati krzno dok su još živi, kažu. Nisam mogla k sebi doći, slika mi je i sad u glavi.. Ne osjećaju li ljudi grižnju savjesti kad ubiju bespomoćnu životinju?

Ne radi se ovdje samo o psima, radi se i o mesu koje konzumiramo svakodnevno, bez trunke razmišljanja kako je došlo do naših stolova. Razmišljam o okrutnosti koju smo svi prihvatili kao nešto normalno, nad činjenicom da velike korporacije masno zarađuju na industriji mesa, ali i da radimo ogromne razlike između životinje koja se ubija. U zadnjih par dana shvatila sam koliko je ubijanje radi mesa nepotrebno i prvenstveno narušava prirodnu ravnotežu. Svakako da u prirodi vrijedi pravilo jačega, a čovjek kao najjače biće dominira, ali naše ponašanje je postalo groteskno. Nepotreba je količina životinja koje se ubijaju. Posebno sam osjetljiva na mučenje!

Ova okrutnost samo me podsjetila i na brutalnosti testiranja na životinjama i željela bih da mi i vi kažete što mislite o toj temi. Naime, prije ca. 2 godine na jednom je portalu objavljen članak o testiranju životinja i mišljenja su bila jako podijeljena pa me zanima kako stojimo danas. I ja sam sudjelovala u raspravi i bila za iz jednostavnog razloga - neinformiranosti. Ljudi, koliko toga se ne prikazuje, kakve se sve brutalnosti događaju iza zatvorenih vrata, nismo ni svjesni. A ako ih ne znamo, znači li to i da ne postoje? Moje mišljenje se drastično promijenilo nakon satova bioetike i pogledanih par video clipova na internetu. Zaključak, ima itekako puno načina za testiranje lijekova/kozmetike/etc., a uzimajući u obzir da je genotip ljudi potpuno različit od onog životinja, jedini zaključak je da netko iz toga ima itekakvog novčanog profita. Nadalje, postoje postoje alternative testiranju na životinjama, koje uključuju korištenje ljudskih gena, umjesto životinjskog, a daju i točnije rezultate.

Vaša mišljenja na temu? 

Talk to me...

P.S. Ne znam hoće li peticija išta promijeniti, no odvojite 10 sekudni i kliknite na link - protiv mučenja životinja u Kini, molim vas. Srce mi se slama kad vidim nešto takvo.